Šta me inspirira ? Ljepota, a nju pronalazim svud oko sebe: u prirodi, u ženama, u sitnim detaljima - svugdje.

PRIRODA

Ako počnem od prirode, nakon višegodišnjeg posmatranja prirode, mogu reći da je ona zaista vrhunski umjetnik i stvaraoc, koji pobuđuje u meni zaista cijeli niz osjećaja.
Ushićenje, divljenje, strahopoštovanje samo su nekih od njih. Emocije bude inspiraciju, a ona kreativnost.
Često odlazim u prirodu, a imam sreću da živim na takvom području, gdje se susreće na malom prostoru, šumovito planinsko zaleđe gorskog kotara i jadranskog mora, ostvarujući jedinstven spoj flore i faune. Tako jedinstven i poseban, da mogu svakoga tjedna uživati u novoj izložbenoj postavci, a da je pri tome uvjek originalna.

ŽENE

Šta reći o ženama, još jednoj nepresušnoj umjetničkoj inspiraciji, kada je toliko toga rečeno. Osobno nastojim iz svojih modela izvući ono što možda, ni one same nisu svjesne da posjeduju, i to zabilježiti na fotografijama. Sjetu ili tugu u pogledu, seksipil, ljepotu tijela, sjene na licu, nestašan pramen kose, miris, mladost - toliko toga.
Trenutno sam u fazi, gdje istražujem lice i torso u igri svjetla i osvjetljenja, u mom studiju, a plan mi je u sve to uvesti malo surealizma, te početi izvoditi modele van u prirodu.

DETALJI

Kaže se detalji čine cjelinu, mada bih ja rekao da nastojim imati cjelinu u detaljima. Oduvjek me zanimao makro svijet, od djetinjstva kada sam ga vidio prvi put pod mikroskopom. Tu je, a ne vidimo ga, ili jednostavno ne obraćamo pozornost na njega. Kao primjer toga, zapitajmo se, koliko puta smo recimo otvorili vrata crkve, a da nismo primjetili prekrasnu kvaku na njima. Ili da smo se penjali stepenicama, a da nismo vidjeli kamene ukrase, da smo vidjeli polje, a ne i leptire, itd itd.
U tom malo-velikom svijetu vidim jednu od nepresušnih inspiracija, koristeći se dodatnim optičkim pomagalima, I strpljenjem promatranja, mogu i drugima pružiti da vide ono što jednostavno ne primjete.

FOTOGRAFIJA

Fotografija rekli bi jednostana tehnika ili svjetlosni trag. Prije na zrncima srebra a danas na čipovima. Međutim ona je za mene puno više, ona je moja umjetnost, moja terapija, pa i pomalo čarolija. Ponekad se osjećam tako "moćno" sa aparatom u rukama, jer mogu da zaustavim trenutak, da zaustavim život. Da sadašnjost preselim u prošlost, da nekoga usrećim svojim motivom. Koristeći brzine snimanja od jedne tisućinke sekunde, život mi se čini jako dugačkim.